BUDJENJE

Zora na mom jastuku, zamrsenom od niti u snove povezanih,vlaznom od strepnji, kosmara i suza… Oblacim na sebe ogrtac od svilene tisine, u soljicu sipam tmurno jutro i otvaram postu sto je kisa ostavi na prozorskom oknu. Prstom pratim tragove ispisane kapima sto sa papira nebeskog spustise poruku za mene. O Boze, koliko se vrednosti…

Nastavi čitanje →

KISA

Padaj. Padaj slobodno, dobuj po olucima, skakuci treperavo, nesputano poput klikera niz strme beogradske ulice, skaci iz tmurnih oblaka nada mnom rasutih. Padaj i natapaj zemlju po kojoj moji umorni koraci njemu hrle. Padaj. Padaj i stvaraj mi muziku od koje srce strepi i zebe. Padaj na krovove, na koje bi srce moje popeti se…

Nastavi čitanje →

Misli mi isprepletane, kao kosa zamrsena. Pohodi me snovokradica nezvani gost…. Iz ovog beznadlavirinta, izlaz postoji li? A zelim samo biti vetar…. Da poletim, da uzletim u beskonacnost prostora. Tvoje svetlo i tvoja blagost, plamti u svakom kutku moje duse. Ja jos uvek poput onih koji svoje godine mogu izbrojati na prste jedne ruke ,…

Nastavi čitanje →